Teorija boja

Boje su iznimno važna komponenta kada govorimo o uređenju interijera. One daju prostoru oblik, utječu na percepciju njegove veličine, osvjetljenosti i osjećaju ugode koji imamo kada boravimo u njemu. Pravilnim izborom boja svaki prostor možemo učiniti ljepšim i posebnijim, istaknuti njegove prednosti, a sakriti nedostatke.

Da li ste ikad imali osjećaj kako vam je u nekom prostoru iznimno ugodno, osjećate se opušteno i sigurno, dok bi u nekim prostorima bili nervozni, depresivni ili agresivni? Vjerojatno se odgovor krije u bojama koje su prevladavale u takvim prostorima.

O teoriji boja napisane su mnogobrojne knjige i znanstveni članci, provedena brojna istraživanja i ankete. Znanstvenici tvrde kako boje zapravo uopće ne postoje, postoji samo odraz svjetlosti koji izaziva senzaciju, odnosno osjet boje. Sam Isac Newton se bavio i pisao na temu svjetlosti i boja, pa koga zanima više o toj temi vjerujem da će naći pregršt stručne literature.

U ovom postu ne želim ići pretjerano u detalje nego vam pružiti neke osnovne pojmove kada govorimo o izboru boja u interijerima i tako pomoći da odaberete one najbolje za sebe.

Kao što svi znamo još iz osnovnoškolskih dana, boje dijelimo na primarne (žuta, crvena i plava), sekundarne (narančasta, zelena i ljubičasta) i tercijalne (dobivaju se miješanjem primarnih i sekundarnih boja). Ostaju nam još i akromatske boje (crna, bijela i siva) koje se nazivaju i nebojama.

Radi lakše vizualne precepcije, na slici ispod se nalazi Ostwaldov krug boja u kojem su u sredini smještene primarne boje. Različitim miješanjem primarnih boja dobivamo sekundarne (npr. žuta + crvena = narančasta). Sve one međunijanse koje dobivamo miješanjem primarnih i sekundarnih boja zovemo tercijalnim bojama.

 

Ostwaldov krug boja

Boje dijelimo na tople (žuta, narančasta, crvena i sve njihove nijanse) i hladne (plava, zelena, ljubičasta i sve njihove nijanse).

 

Tople boje prostoru daju osjećaj topline i dobrodošlice. One približavaju prostor čime ga čine manjim, za razliku od hladnih boja koje prostor udaljavaju pa ga time čine većim.

Ukratko ukoliko imate mali prostor koristit ćete hladne boje i time ga vizualno povećati. Odnosno ako imate dovoljno velik prostor slobodno možete koristit jake i tople boje, a hladne svesti na minimum kako ga dodatno ne bi učinili udaljenijim, većim i time izazvali osjećaj nelagode i nedobrodošlice.

Još jedna značajna podjela boja je ona sa psihološkog aspekta. Svi mi imamo svoju najdražu i najgoru boju. U nekim se bojama osjećamo ugodno, u drugima malo manje ugodno. Neke pobuđuju više emocija u nama, a neke manje. Razlog tomu je što svaka boja ima svoj psihološki utjecaj na naš mozak i osjećaje koji se stvaraju u nama. Tradicionalne asocijacije su također važna karakteristika pa je tako crvena gotovo uvijek asocijacija za ljubav, zelena za ekologiju i prirodu, crna za tugu....

Kada je riječ o psihološkoj analizi boje dijelimo na aktivne (crvena, narančasta, žuta), pasivne (plava, zelena, ljubičasta) i neutralne (crna, bijela, smeđa, siva).

Aktivne boje pozitivno utječu na naš mozak i psihičko stanje, motiviraju nas, stimuliraju mozak, olakšavaju svakodnevne aktivnosti. No pretjerana upotreba aktivnih boja može izazvati nemir, nervozu i agresiju.

Za pasivne boje kažemo da su negativne, no to ne znači da su one za nas negativne, nego dovode naš mozak i tjelesnu aktivnost do smirenja. Djeluju opuštajuće i umirujuće na naše psihičko stanje. Ali kao i kod aktivnih, pretjerano korištenje pasivnih boja nije preporučljivo jer mogu dovesti do stanja depresije, osjećaja usporenosti i beskorisnosti.

Neutralne boje kao što im i samo ime govori nemaju pretjeran utjecaj na naše psihičko stanje. Ne utječu ni pozitivno ni negativno na rad i funkcioniranje mozga. To su boje koje nisu vezane uz svjetlost.

Znači, ukoliko svoj prostor želite učiniti dinamičnijim, ako je namjenjen za rad, učenje ili veselo druženje s prijateljima tada ćete koristiti aktivne boje. Ako je prostor namjenjen za opuštanje, spavanje, meditaciju onda će vaš izbor biti neka od hladnih boja.

Svjetlost je vrlo važna komponenta kada govorimo o izboru boja. Bilo da je riječ o prirodnoj ili umjetnoj svjetlosti, ona značajno može doprinjeti kako će se neka boja "ponašati" u prostoru. Zato imajte na umu koliku količinu svjetlosti ima prostor koji uređujete. 

Ukoliko prostor ima malo prirodne svjetlosti (koju ne možete nadoknaditi rasvjetnim tijelima) izbjegavajte koristiti tamne i hladne boje. Upotrebom svijetlijih i prozračnijih tonova smanjit ćete navedenu negativnu stranu nedostatka svjetlosti. Kod prostora koji imaju dovoljnu količinu prirodne ili umjetne svjetlosti slobodno budite hrabri i igrajte se s tamnim i jakim bojama.

Još je jedna vrlo važna stvar kada govorimo o bojama u interijerima, a to je shema njihovog slaganja u prostoru. Razlikujemo harmoničnu i kontrasnu shemu slaganja.

Harmonična shema može biti jednobojna i monokromatska.

Jednobojna shema slaganja ne susreće se često. Isključivo je namjenjena za prostore u kojima nešto želimo istaknuti ili posebno naglasiti (npr. u galerijama, muzejima, antikvarijatima). Riječ je o izboru samo jedne boje, najčešće bijele i sve boje puderastog tona koja se onda protežu cijelim prostorom.

Monokromatska shema (meni osobno najdraža) je ona u kojoj odabiremo jednu boju i sve nijanse te boje. Po meni najljepši efekt postiže se odabirom smeđe boje jer njezini tonovi od oker pa sve do bordo crvene u prostoru djeluju iznimno skladno, toplo i daju dašak stila i luksuza. Idealna je za dnevne boravke.

Kontrasnu shemu slaganja dijelimo na analognu i komplementarnu.

Kod analogne sheme koristimo boje koje se na Ostwaldovu krugu boja nalaze jedna do druge, npr. žuta, narančasta i crvena ili zelena, plava i ljubičasta. Bitno je kod ove sheme napomenuti da se ni jedna boja ne ističe pretjerano, nego su sve prisutne u jednakim omjerima. Najbolja asocijacija na navedenu shemu su tzv. "Benetton boje". Ako uređujete dječju sobu, igraonicu ili prostor u kojem će boraviti većinom mlađa populacija slobodno se odlučite za ovu varijantu. Djeluje vrlo pozitivno i simpatično.

Komplementarna shema je ona u kojoj koristimo dvije potpuno suprotne, kontrasne boje koje se nalaze na Ostwaldovom krugu boja, npr. žuta i ljubičasta, crvena i zelena, narančasta i plava. Te su boje, iako međusobno nasuprotne, u prirodnom skladu, dobro se nadopunjuju i izvrsno ističu jedna drugu. Ključ uspjeha ove sheme je da vodite računa o omjerima i tonalitetima izabranih kontrasnih boja. Zlatno pravilo je 3:1 i to u korist svjetlije boje. Idealna je za razigrane dnevne boravke u kojima borave mladi parovi, studenti ili za dječje sobe.

Evo nakon osnovnog upoznavanja s bojama, njihovim podjelama i shemama slaganja sada ostaje na vama što izabrati i za koji se izbor odlučiti. Ne postoji dobra i loša boja, ona koja je u trendu ili je potpuno staromodna. Svaka ima svoje prednosti i mane. Boja je stvar osobnog nadahnuća i trenutnog stanja. No kako bi si olakšali izbor postoji par pitanja koje si trebate postaviti prije konačne odluke, a to su:

1. Koja mi je najdraža boja?
2. Kakva je namjena prostora koji uređujem?
3. Koje će se aktivosti odvijati u tom prostoru i koji su njegovi korisnici?
4. Koliko prirodne svjetlosti ima prostor koji uređujem?
5. Kolika je veličina (kvadratura) prostora?
6. Koji ugođaj želim postići u prostoru?

Još jedan savjet: nemojte biti ziheraši i pri tome vrlo dosadni. Nema ništa gore nego imati lijepi prostor i onda zbog straha koristiti nedefinirane boje, pri tome mislim na pretjeranu upotreba bijelih tonova. Najednostavniji i najjeftiniji način vršenja promjena u prostoru je putem bojanja zidova. Odvažite se, budite drugačiji i originalni. Obojajte svoje zidove, igrajte se kontrastima, tonovima, dezenima. Najgore što se može dogoditi je da shvatite kako niste baš najbolje procijenili određenu boju. Pa što? Obojajte zid u neku drugu 😉.

Ako imate dodatna pitanja vezano za boje u interijerima ili vas zanima točno psihološko značenje određene boje slobodno upišite u komentar ili pišite na mail eklektikdesignstudio@gmail.com